Tučepi

Kad bi sa sjevera Južne Hrvatske krenuli prema jugu, pa istovremeno s najjužnijeg hrvatskog rta prema sjeveru, susreli bi se u Tučepima - izvornom srcu Dalmacije. Glasovito turističko mjesto osamdeset kilometara udaljeno od splitskog aerodroma, cestama i velikim trajektnim lukama u blizini, povezano je sa svim europskim središtima. Zbog svog jedinstvenog položaja Tučepi su mali turistički raj na dohvatu ruke.

Tučepi danas prepoznajemo ponajprije kao turističku destinaciju na suvremenim itinerarima Hrvatske i Europe. No, Tučepi su staro naselje, s četiri milenija dugom prošlošću, čemu je glavni razlog povoljni zemljopisni položaj. Tučepi na zapadu graniče s gradom Makarskom kao glavnim i jedinim urbanim središtem hrvatske mikroregije Makarsko primorje, dok ga sa sjevera omeđuje impozantna planina Biokovo.

Tučepski zaselci: Podpeć, Čovići, Srida sela, Šimići i Podstup, sa odlikama primorskog tradicijskog graditeljstva, raštrkani su po širokoj zoni primorske flišne padine, bogate s nekoliko prirodnih izvora vode i terasastim poljoprivrednim zemljištem s vinogradima i maslinicima. Na jugu, uz pitomu, šljunkovitu i četiri kilometra dugu obalu, smjestile su se današnje Tučepi, novo i moderno naselje, koje svoj prosperitet zasniva na turističkoj djelatnosti.

Najstarije ubicirani nalaz iz antickog razdoblja (Rimljani, 1. - 6. st.) je nekropola na južnim obroncima brda Sutvid. Pocetrkom 20. st. na ovom lokalitetu su otkrivene stele s natpisima, skeletni grobovi, različiti grobni inventar i nekoliko primjeraka rimskog novca (2. - 4. st.). Istočno od Sutvida, uz samu cestu koja povezuje Primorje sa zaleđem, nalazi se lokalitet Okrumbica. Mnogobrojnost arheoloških tragova - ostaci zida sa žbukom, tegula, fragmenti raznih keramičkih posuda i nalaz željeznog koplja, otvaraju mogučnost ubikacije kasnoantičkog naselja na ovom predjelu. Lokalitet Javorak zauzima širi predio oko križanja lokalnog puta Čovići - Podpeć. Na osnovu njegova položaja te slučajnog nalaza novca, zida i nekropola, venecijanski putopisac Alberto Fortis (1741. - 1803.) u svom djelu "Put po Dalmaciji" (Venecija, 1774.) navodi da se na tom mjestu nalazio kasnoantički Prokopijev Laurentum.

O kontinuitetu življenja u širem arealu mjesta Tučepi, uz lokalitet Sutvid, svjedoče nam lokaliteti crkve Gospina rođenja na mjesnom groblju (na jugoistoku mjesta. ponad morske obale i magistralne ceste) te lokalitet crkve Sv. Jure (na krajnjem jugozapadu, uz obalu mora, danas u okruženju hotelskog kompleksa).Crkva Sv. Jure podignuta je 1311. godine i do danas nam se sačuvala kao romaničko gotička jednobrodna građevina s polukružnom apsidom, dok su se u unutrašnjosti sačuvali oslikani posvetni križevi. Kompletno je obnovljena nakon arheoloških i konzervatorskih istraživanja 1992./93. godine. Na samom lokalitetu prezentirano je više razvojnih faza: ranočarska vila rustika l. - 2. st., kasnoantički oratorij, srednjovjekovna crkva i nekropola te dio kasnije južne prigradnje - cenobij.Na samom vrhu Sutvida, na predpovijesnom lokalitetu, nalaze se temelji crkve Sv. Vida. Pretpostavlja se da su Hrvati doseljenjem u ove krajeve u 7. st., na tom mjestu štovali svoga boga Svevida te pošto su se pokrstili, pretvorili su poganski hram u kršcansku crkvu. Uporedo sa životom pri morskoj obali, život se odvijao i u podbiokovskim zaselcima. 0 tome nam svjedoce ostaci temelja crkve Sv. Martina s nekropolom (na lokalitetu Grebišce, sjeverozapadno od brda Sutvid). Po temeljima se može zakljuciti da je crkvica stare orijentacije istok - zapad, popločana je bila od domačih kamenih ploca. Oblik apside je izvana četvorokutan, a iznutra polukružan, što se može povezati sa sličnim oblicima dalmatinskih crkvica 11. - 12. stoljeća.